McKenzie koncept podrazumijeva dijagnostičke i terapijske tehnike koje se koriste kod mehanički uzrokovanih funkcionalnih smetnji vratne, prsne i slabinske kralježnice.

Pri prvom dolasku pacijenta provodi se McKenzie test kako bi se postigla što preciznija procjena u kojem je segmentu i kojem smjeru došlo do mehanički uzrokovane križobolje. Pregled pacijenta po McKenzie konceptu podrazumijeva subjektivni i objektivni dio, koji nam daju uvid u patološko stanje i pomažu u daljnjem planiranju terapije.
Kod dinamičkog pregleda s ponavljanim pokretima često se pokazuje prevladavajući smjer u kojem pacijenti mogu djelovati na svoje simptome u smislu autoterapije. Pacijent dobiva potpune informacije o mehaničkoj dijagnozi i čimbenicima koji utječu na nju. Što je pacijent bolje educiran, bolja je njegova suradnja tijekom terapije, što je vrlo bitno za krajnji ishod.

Ova metoda razlikuje se od drugih i zato što je primarno liječenje aktivno samoizlječenje, a ne samo pasivna intervencija terapeuta. Tijekom pregleda koriste se položaji i pokreti kojima pacijent može utjecati na svoje simptome. Redovita svakodnevna primjena samotretmana trebala bi pacijentu omogućiti kontrolu smetnji, a samim time i djelomičnu neovisnost od terapeuta.

Velik doprinos rješavanju bolnih sindroma kralježnice McKenzie konceptom predstavljaju što ranija intervencija i aktivno sudjelovanje pacijenta tijekom terapije, a uloga je terapeuta da pacijenta educira o pravilnim položajima pri stajanju, sjedenju i ležanju te ga nauči pravilno izvoditi vježbe i motivira za njihovo svakodnevno prakticiranje.

McKenzie metodu treba shvatiti kao spoj manualnog tretmana i aktivnog sudjelovanja pacijenta po prethodno primljenim uputama fizioterapeuta, odnosno McKenzie terapeuta .Cilj je ove metode smanjenje ili potpuno uklanjanje tegoba i boli te povećanje mobilnosti kralježnice i jačanje pripadajuće muskulature.